Izveštaj i preporuke sa druge sednice RG NKEU za poglavlja 11, 12 i 13
20. novembar 2014. godine
U četvrtak, 20. novembra 2014. godine, u Narodnoj skupštini Republike Srbije, održana je druga sednica Radne grupe Nacionalnog konventa o Evropskoj uniji za poglavlja 11-Poljoprivreda i ruralni razvoj, 12- Bezbednost hrane, veterinarska i fitosanitarna politika, i 13- Ribarstvo. U fokusu sednice bila je zaštita porekla proizvoda i autohtonih procesa proizvodnje kao i oblast zaštite geografskog porekla u procesu pregovora sa Evropskom unijom. Posebna pažnja posvećena je razmeni stečenih iskustava Slovenije i Hrvatske u ovim oblastima.
Učestvovali su, pored članova radne grupe, i Andrej Horvat, vođa projekata Nemačke agencije za međunarodnu saradnju (GIZ) i Laslo Vajda, savetnik pri Ambasadi Mađarske. Sednicu je vodio Ivan Knežević, iz Evropskog pokreta u Srbiji, jedan od koordinatora Radne grupe.

Drugi sastanak RG za poglavlja 11, 12 i 13; 20. novembar 2014.
Na samom početku, Knežević je podsetio da i Slovenija i Hrvatska trenutno razgovaraju o zaštiti nekih proizvoda što će se i Srbiji dešavati kako bude postala članica EU. On je napomenuo i da je Odbor za evropske integracije uputio poziv članovima RG da prisustvuju sednicama Odbora koje su bile održane u Topoli (15.11.) i Aranđelovcu (16.11.) što je pokazatelj da su očekivanja od ove RG porasla i da trebaju biti opravdana.
NJ.E. Franc But, odlazeći ambasador Republike Slovenije u Srbiji, preneo je osnovna iskustva i preporuke u oblasti poljoprivrede i ruralnog razvoja kao i teme autohtonih procesa proizvodnje. On je napomenuo da je proces pregovora zapravo proces u kome se država harmonizuje onako kao bi trebalo i u slučaju da nikad ne planira postati članicom EU imajući u vidu da je i Srbija deo jednog međunarodnog tržišta, a ujedno i zemlja kandidat za članstvo u Svetskoj trgovinskoj organizaciji.
Potrebno je iskazati suštinsko strateško opredeljenje i doneti odluku o tome kako će se harmonizovati domaće politike sa politikama EU i da u skladu sa time budu date realne procene rokova do kada će politike biti usaglašene. Po rečima Buta, ključno je da država tačno zna šta želi kao i kakve aktivnosti mora sprovesti da bi isto postigla. Naglasio je potrebu za višegodišnjim strateškim dokumentom na osnovu koga bi bio pripremljen višegodišnji operativni program razvoja poljoprivrede i ruralnog razvoja.
Slovenija je pregovorima pristupila upravo na taj način, imala je operativni sedmogodišnji strateški dokument i usaglašen budžet. Za svaku meru je potrebno imati centralizovanu bazu koja će biti povezana u mrežu svih centralnih baza. Važno je takođe da u strategiju ruralnog razvoja budu uključene i mere za potporu organizacija proizvođača. „Posebno je bitno posvetiti pažnju razvoju ruralnog područja, jer tu može da se uskladi strategija razvoja poljoprivrede sa drugim strateškim ciljevima.“
Gošća iz Hrvatske, Ana Marušić Lisac, iz Biotechnicon preduzetničkog centra, nadovezala se konstatacijom da glavni cilj treba da bude podsticanje raznovrsne poljoprivredne proizvodnje. Prema njoj, tu će biti dovoljno osloniti se na postojeće strategije lokalnog ruralnog i regionalnog razvoja. Takođe, potrebno je uskladiti ciljeve malih i velikih, kaže Marušić Lisac, umanjiti pojedinačne interese i iskreno brinuti o ukrupnjivanju. To je zbog toga što su i najveći proizvođači u Srbiji, kao i u Hrvatskoj ipak mali proizvođači u odnosu na Evropu, a posebno u odnosu na čitavu globalnu privredu.
Branislav Raketić, rukоvоdilаc Grupе zа kvаlitеt, dеklаrisаnjе i оznаčаvаnjе hrаnе u Ministarstvu poljoprivrede i zaštite životne sredine, podsetio je da su završeni i bilateralni skrininzi za sva tri poglavlja, na kojima je predstavljeno zakonodavstvo Srbije u tim oblastima. Najveći izazovi koji predstoje vezani su za agenciju za plaćanje i to za akreditaciju te agencije što bi omogućilo povlačenje sredstava iz dostupnih EU fondova. Raketić očekuje da će to biti dovršeno početkom sledeće godine.
Raketić je istakao potrebu izmene i dopune zakona naročito u oblasti sistema kontrole. One podrazumevaju da i u procesu proizvodnje i stavljanja proizvoda u promet, postoji kontrola inspekcijskih službi Ministarstva poljoprivrede. Ova inicijativa je u nadležnosti Ministarstva nauke, jer je ono predlagač zakona o oznakama geografskog porekla, gde ova pitanja još uvek nisu na dnevnom redu. Dobro rešenje bi bilo da se, kao u Hrvatskoj i Sloveniji, pitanje zaštite geografskog porekla za poljoprivredne i prehrambene proizvode prebaci u nadležnost Ministarstva poljoprivrede, jer jedino tako se mogu dobiti puni efekti zaštite. Za sada kod nas zaštita geografskog porekla još uvek nije dobila pravi ekonomski smisao.
Napredak je ipak ostvaren kod označavanja proizvoda. Ministarstvo je zajedno sa Zavodom za izradu novčanica napravilo oznake: crvenu za ime porekla i plavu za oznaku geografskog porekla. Cilj toga je da se uspostavi dobar sistem prepoznatljivosti proizvoda na stranom, ali i na domaćem tržištu. Do sada je fokus stavljan na izvoz, a zanemarivano je promovisanje proizvoda na domaćem tržištu.
Mirela Bošković iz Zavoda za intelektualnu svojinu Republike Srbije predstavila je aktivnosti Zavoda na polju izmene i dopune važećeg zakona o oznakama geografskog porekla, jer ove oznake spadaju u pravo intelektualne svojine.
Ona je takođe podvukla važnost uspostavljanja formalnog sistema zaštite koji bi imao u vidu ekonomski interes proizvođača i njegovu dobit. Imamo veliki broj registrovanih što oznaka geografskog porekla, što imena porekla, a razlog je to što mnogi od proizvoda datiraju iz 70-tih godina kada nije postojala uredba Evropske unije koja bi uređivala pravnu zaštitu poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, pa je glavna motivacija bila da se na taj način zaštititi nacionalni interes. Danas takva uredba EU postoji i propisuje pravila posebna za poljoprivredne i prehrambene proizvode što nam nameće obavezu da izvršimo određene korekcije i izmene u zakonu.
Nakon održanih prezentacija i diskusije među članovima radne grupe, formulisani su zaključci i preporuke sa ovog sastanka:
- – Doneti strateške i operativne dokumente namenjene ruralnom razvoju sa jasnim merama i rokovima do kada će biti harmonizovana domaća poljoprivredna politika sa politikom EU.
- – Podsticati udruživanje među proizvođačima i samostalno pokretanje procesa zaštite geografskog porekla proizvoda. Pojačati aktivnosti Stručne savetodavne službe vezane za edukaciju proizvođača o postupku zaštite geografskog porekla i ekonomskim mogućnostima koje zaštita geografskog porekla proizvoda može doneti poljoprivrednim proizvođačima.
- – Doneti izmene i dopune zakona posebno u oblasti sistema kontrole i razviti jasnu podelu nadležnosti pri kontroli kvaliteta i sprečavanju zloupotrebe zaštićenih oznaka geografskog porekla.
- – Obezbediti dodatna podsticajna sredstva za proizvođače proizvoda koji nose neku od oznaka zaštite u cilju unapređenja marketinga i plasmana na tržište.
- – Intenzivirati aktivnosti Ministarstva poljoprivrede u rešavanju identifikovanih problema u oblasti zaštite geografkog porekla za poljoprivredne i prehrambene proizvode i posebno u oblasti koje se odnose na postojanje ovlašćenih korisnika zaštićenog znaka proizvoda.
- – Oblast zaštite geografkog porekla za poljoprivredne i prehrambene proizvode koji su predmet uređenja zaštite geografskog porekla prebaciti u nadležnost Ministarstva poljoprivrede kako bi se lakše ostvarili puni efekti zašitte.
- – U procesu pregovora sa EU Ministarstvo poljoprivrede treba da pruži proizvođačima poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda pravovremene informacije i podršku u postupcima zaštite proizvoda na nivou EU kao i u pregovorima sa proizvođačima iz zemalja EU o zaštiti prekograničnih oznaka geografskog porekla.