Uncategorized @sr    Izveštaj i preporuke sa pete sednice Radne grupe za poglavlja 11, 12 i 13

Izveštaj i preporuke sa pete sednice Radne grupe za poglavlja 11, 12 i 13

10. jun 2015.

Peta sednica radne grupe koja se bavi poglavljima 11, 12 i 13 održana je u Arilju, u sredu, 10. juna 2015. godine u saradnji sa Nacionalnim društvom za voćarsku proizvodnju „Naše voće Srbija“. Sednica je bila posvećena korišćenju procesa pregovora sa Evropskom unijom kao mehanizma za podsticanje udruživanja u poljoprivredi.

Sednicu je otvorio Božo Joković, direktor zadruge Agro voće iz Arilja i jedan od osnivača Nacionalnog društva Naše Voće Srbija. On je rekao da je do sada u društvo uključeno 11 regija iz centralne i istočne Srbije. Osnivači društva smatraju da jedino udruživanjem mogu da dodatno podstaknu povoljniji plasman svojih proizvoda i podignu svoj nivo proizvodnje. „Mi smo shvatili značaj udruživanja, a od države očekujemo obezbeđivanje prerađivačkih i skladišnih kapaciteta kako bi proizvođači bili vlasnici svog proizvoda do krajnjeg momenta prodaje za šta su nam potrebne zadruge i udruženja“.

Ivan Knežević, koordinator radne grupe ispred Evropskog pokreta u Srbiji rekao je kako su pregovori o pristupanju EU u poglavljima 11, 12 i 13 veoma zahtevni i da proces pristupanja Srbije EU ima efekta i na rastući konkurentski pritisak EU na male poljoprivredne proizvođače. Zato je važno da se proizvođači na vreme orijentišu ka udruživanju i iskoriste mogućnosti koje imaju kako bi unapredili svoju proizvodnju.

Dragan Roganović, koordinator radne grupe ispred Mreže za ruralni razvoj Srbije, govorio je o važnosti postojanja

Sastanak RG NKEU za poglavlja 11, 12 i 13 (10. jun 2015. godine - Arilje)

Sastanak RG NKEU za poglavlja 11, 12 i 13 (10. jun 2015. godine – Arilje)

različitih mreža kao i postojećim modelima za komunikaciju između poljoprivrednih proizvođača i Evropske komisije. On je takođe predstavio rad Mreže za ruralni razvoj koja okuplja 16 organizacija širom Srbije i koja je i sama članica nekoliko evropskih mreža. Roganović je istakao kako proces evropskih integracija zahteva kvalitetne kapacitete do kojih se može lakše doći u mrežama nego u pojedinačnim organizacijama. Rečeno je da je neophodna jasna, unapred dogovorena i dugoročna podrška ministarstava umrežavanju. Takođe neophodno je i da mreže „izađu iz poljoprivrede“ i ostvare paralelno kvalitetnu saradnju i sa drugim ministarstvima.

Miljan Macanović, autor studije „Perspektive udruživanja poljoprivrednika u Srbiji“, govorio je o tome kako je udruživanje jedan od načina da se prevaziđu izazovi u poljoprivredi izazvani usitnjenošću poseda. Iako Srbija ima dugu tradiciju udruživanja to ne znači da je situacija u udruživanju dobra. Prisutna je nezainteresovanost države da se ozbiljno bavi ovom oblašću koja ide do toga da ne postoje ni precizni statistički podaci o udelu zadruga u pojedinim oblastima poljoprivredne proizvodnje. Zakonodavni okvir je takođe neadekvatan budući da još uvek nije usvojen Zakon o zadrugama iako je od 2003. godine bilo 6 nacrta zakona. Pored toga, potrebno je da i država podrži poljoprivrednike da se udružuju bilo putem subvencija ili podsticajne poreske politike.

Dragan Mirković, pomoćnik ministra poljoprivrede, rekao je kako je udruživanje među poljoprivrednicima u Srbiji mahom kratkoročnog karaktera dok se malo njih udružuje sa idejom ostvarivanja dugoročne saradnje. Dugoročna saradnja je naročito bitna u kontekstu evropskih integracija budući da se na taj način može uticati na kreiranje poljoprivredne politike na evropskom nivou. Mirković je dodao da je neophodno da poljoprivrednici budu informisani o tome koje promene donosi pristupanje Evropskoj uniji kao i koja će pravila tada važiti. On je rekao kako će se u proces pregovora ući ambiciozno kako bi bilo moguće povući što veći iznos sredstava za poljoprivredu, što će zahtevati da se ozbiljno podignu kapaciteti poljoprivrednika i poljoprivrednih udruženja. Ministarstvo će, po njegovim rečima, u narednom periodu pružiti značajniju pažnju udruživanju poljoprivrednika. On je rekao da je važno podići prinose udruživanjem malih poljoprivrednika, ojačavanje lokalnih i regionalnih prerađivačkih pogona kako bi se širi asortiman proizvoda mogao plasirati na lokalna i međunarodna tržišta.

Ninoslav Kekić, iz Sekretarijata za javne politike, rekao je kako komunikacija udruženja iz Srbije sa onima iz EU može da utiče na dobijanje povoljnijih prelaznih perioda koji će biti neminovni u poglavljima 11, 12 i 13. Važno je da proizvođači sami prepoznaju svoj interes za udruživanje i sa ciljem podizanja konkurentnosti dok država mora dodatno da objasni zašto je konkurentnost bitna naročito po ulasku u EU. On je izneo podatak da je samo u proteklih 2 godine bilo osnovano više od 100 zadruga čak i u odsustvu postojanja zakona o zadrugama. Što se izvora finansiranja tiče, on je podsetio da je problematično to što su sredstva Fonda za razvoj još uvek nedostupna proizvođačima.

Dražen Deranja, predsednik skupštine organizacije Bio Alpe Adria Pannonia, predstavio je iskustva Hrvatske u oblasti udruživanja. On je rekao kako je na nivou EU svaki peti građanin član zadruge. Pokazalo se i na primeru Hrvatske da aktivne zadruge mogu biti snažne organizacije, budući da se, između ostalih, i njihovim zalaganjem osiguralo 1 milijarda evra podsticijanih sredstava za poljoprivredu u Hrvatskoj tokom procesa pregovora. Mali proizvođači u Hrvatskoj mogu da se bave i porodičnim zadrugarstvom, pri čemu je dovoljno da se samo 3 članova jedne porodice udruži kako bi se mogli registrovati kao zadruga. Nakon što se u osnuje zadruga, ista je u obavezi da postane deo Zadružnog saveza što nije slučaja u Srbiji.

PREPORUKE

  • Potrebno je definisati program ministarstava poljoprivrede u cilju podrške i promocije svih mogućih formi udruživanja poljoprivrednih proizvođača i izgradnje njihovih kapaciteta kako bi mogli da se blagovremeno pripreme za trenutak pristupanja Srbije Evropskoj uniji. U okviru ovog programa bi bilo od ključne važnosti podržati, kroz finansijsku i tehničku pomoć, novoosnovane zadruge i ostale forme udruživanja (udruženja, klasteri, itd.) koje su samoinicijativno pokrenuli domaći poljoprivredni proizvođači kao primere dobre prakse na koje bi trebalo da se ugledaju i ostali poljoprivredni proizvođači.
  • Neophodno je da Vlada Republike Srbije i resorno ministarstvo poljoprivrede preduzmu sve aktivnosti u cilju rehabilitacije zadrugarstva u Srbiji. Aktivnosti državnih organa u procesu rehabilitacije zadrugarstva u Srbiji treba da budu usmerene na izgradnju moderno organizovanog zadrugarstva, integralnog u poslovnom smislu, autonomnog i stimulativnog za same vlasnike poljoprivrednih gazdinstava koji kroz zadruge mogu da ostvaruju svoje proizvodne, poslovne i druge interese. Aktivnosti državnih organa u ovoj oblasti treba da se prevashodno odnose na uređenje zakonodavnog okvira, poreski tretman i dostupnost izvora finansiranja zadruga u Srbiji.
  • U cilju reforme zakonodavnog okvira za uspešno funkcionisanje zadruga potrebno je hitno usvajanje novog Zakona o zadrugama. Postojeći Zakon o zadrugama čini zadruge neatraktivnim vidom udruživanja, ne podstiče njihov razvoj što u krajnjoj instanci utiče na nisku motivisanost za pristup većeg broja članova. Novi zakon o Zadrugama treba da postavi osnovu zadružnom poslovnom povezivanju u autonomne sisteme zadružnih saveza sa primenom zadružnih principa u čitavom poslovnom procesu. Takođe novi zakon bi trebalo da redefiniše uslove za osnivanje zadruga i da smanji broj potrebnih zadrugara za osnivanje zadruge, omogući pravnom licu da postane član zadruge, smanji broj organa potrebnih za funkcionisanje zadruge, uvede mogućnost unosa uloga različite vrednosti, ukine obavezni rezervni fond kako bi se oslobodila sredstva za ulaganja i omogući formiranje složenih zadruga. Takođe, prilikom donošenja novog zakona potrebno je razmotriti reformisanje instituta raspodele dobiti u zadrugama kao i uvođenje instituta obaveznog članstva u „opštem zadružnom savezu“ osnovanom za teritoriju cele države ili da se omogući razvoj „zadružnih preduzeća“, koje bi sabrale potencijal pojedinačnih zadruga na jednom mestu.
  • Neophodno je stvoriti uslove za postojanje specijalizovanih poljoprivrednih zadruga, mogućnost osnivanja štedno-kreditnih zadruga kao i potrošačkih zadruga jer nepostojanje ovih vidova zadrugarstva značajno ometa razvitak zadruga u Srbiji, koje su prinuđene da kredite traže kod banaka, a da svoje proizvode plasiraju preko velikih preduzeća što značajno umanjuje profit poljoprivrednim proizvođačima.
  • U cilju finansijske podrške razvoju udruživanja poljoprivrednih proizvođača potrebno je da Vlada i resorna ministarstva poljoprivrede, privrede i finansija razviju podsticajne finansijske mehanizme za udruživanje poljoprivrednih proizvođača (subvencije, povoljni krediti, podsticajna poreska politika, i sl.), a posebno individualnim poljoprivrednim proizvođačima omogućiti pristup sredstvima Fonda za razvoj;
  • Neophodno je unaprediti rad savetodavnih službi Ministarstva poljoprivrede i zaštite životne sredine po pitanju pružanja pomoći poljoprivrednim proizvođačima prilikom osnivanja i prvih godina poslovanja zadruga. Pomoć savetodavaca bi trebalo da se ogleda u pružanju informacija o značaju i mogućnostima udruživanja poljoprivrednih proizvođača, propisima, izvorima finansiranja kao i o radu državnih i lokalnih institucija od značaja za funkcionisanje zadruga.

Add Comment